
Beogradski principi o odnosu nacionalnih institucija za zaštitu i promociju ljudskih prava i parlamenata
Izjava Saše Jankovića u UN
|
Koncept prava deteta, koji je počeo da se uvodi u normativni sistem Srbije nakon 2000. godine, kroz potpunu ili delimičnu razradu u većini zakona koja se odnose na decu, potvrđen je novim Ustavom iz 2006. godine. Koncept se sa više ili manje uspeha sprovodi i u domenu institucionalne izgradnje, uvođenjem Saveta za prava deteta pri Vladi Republike Srbije (2002.), koji se nije pokazao previše delotvornim, odnosno prerastanjem Radne grupe za prava deteta Narodne skupštine (2009.), koja će na osnovu novog Poslovnika Parlamenta od budućeg saziva postati posebno stalno radno telo. Napredak je i obrazovanje institucije Zaštitnika građana i izbor zamenice za prava deteta, u oktobru 2008. godine. Time je država Srbija ispoštovala i preporuku Komiteta za prava deteta Ujedinjenih nacija upućenu državi u junu 2008. godine. Ugrožavanje prava dece u Srbiji, posebno je izraženo kod pojedinih socijalnih kategorija: siromašna deca, deca sa invaliditetom i deca sa smetnjama u razvoju, deca bez roditeljskog staranja, posebno ona smeštena u institucije, deca koja žive na ulici, deca koja rade. U većini kategorija posebno ranjive dece, prava romske dece su najčešće ugrožena. I dalje je izraženo nasilje nad decom - od zanemarivanja, različitih oblika iskorišćavanja, do fizičkog i seksualnog zlostavljanja, kako u porodici, koje je najmanje vidljivo, tako i vršnjačko, ali i od strane drugih nepoznatih odraslih osoba. Zakonska zabrana telesnog kažnjavanja dece u porodici izaziva kontroverze u javnosti, ali se rasprava polako pomera ka pozitivnim modelima roditeljskog vaspitanja. Zaštitnik građana će u saradnji sa Unicefom dati tim procesima svoj doprinos. Inkluzivno obrazovanje, prethodnih godina izuzetak, postalo je obavezno od školske 2010/2011. godine, a socijalna inkluzija kao princip, postaje praksa i u sistemu socijalne zaštite, kroz započet proces deinstitucionalizacije i smeštaja dece samo izuzetno u institucije. Zaštitnik građana snažno podržava ove procese. Zaštitnik građana je formiranjem ekspertske grupe započeo realizaciju obimnog zadataka - da sačini sveobuhvatni zakon o pravima deteta i dostavi ga Narodnoj skupštini na usvajanje. Prednacrt Zakona je nakon predstavljanja javnosti, decembra 2011. godine, predmet komentara stručne i najšire javnosti, a dobijena je i ekspertiza Saveta Evrope. Očekuju se i mišljenje grupa dece, a potom će Zaštitnik građana opredeliti svoj konačni stav o Zakonu. Zaštitnik građana postupa po pritužbama građana i dece u slučajevima kršenja prava u različitim oblastima prava deteta, ili to čini po sopstvenoj inicijativi kada dođe do saznanja i informacija o mogućoj povredi prava deteta. U svim postupcima kontrole rada organa uprave, Zaštitnik građana se rukovodi principom najboljih interesa deteta. Poštujući i promovišući koncept prava deteta, uspostavljen Konvencijom o pravima deteta (1989), koja je stupila na snagu 20. novembra 1990. godine, Zaštitnik građana snažno podržava i jedan od osnovnih principa na kojima Konvencija počiva, a koji je još uvek nedovoljno poštovan, kako u javnim, tako i u privatnim relacijama sa decom– princip participacije dece u smislu da se sasluša mišljenje deteta u pitanjima koja ga se tiču i da se tom mišljenju posveti dužna pažnja. Primenjujući u praksi princip participacije dece, Zaštitnik građana je decembra 2010. godine izabrao 30 dečaka i devojčica iz cele Srbije, koji čine Panel mladih savetnika kao trajnog oblika učešća dece i mladih u radu institucije. Kod nas se često, pa čak i među profesionalcima koji rade sa decom, mogu čuti komentari da se previše ili samo govori o pravima deteta, a uopšte ili premalo o njihovim obavezama. Međutim, reč je o tome da koncept prava deteta počiva na odgovornosti države da deci obezbedi ostvarivanje prava u svim oblastima: obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj zaštiti, očuvanju okoline i svim drugim oblastima bitnim za život i razvoj deteta. Postoje, naravno i brojne obaveze dece u porodici, školi, prema životnoj sredini, u javnom prostoru i njih propisuju roditelji, ili su već propisane različitim zakonima. Treba samo svi da ih poštuju i, naravno, deca sama. |











